Što je parodontitis
Parodontitis obuhvaća različite tipove bolesti parodonta zuba, odnosno zubnih desni, a sve ih karakterizira gubitak struktura oko korjena zuba kod inače zdravih pacijenata. Pri pregledu pacijenta treba obratiti pažnju na postojanje džepova, odnosno nastanak prostora između zuba i zubnog mesa, posebno oko prvih kutnjaka i središnjih sjekutića koji su najčešće zahvaćeni zubi. Rendgen snimkom može se potvrditi nestanak kosti oko zahvaćenog zuba.
Navedene upalne ili degenarativne promjene uopće ne moraju biti praćene prisutnošću zubnih naslaga na zahvaćenim zubima. Krivnju za to obično preuzimaju bakterije ili uzrok pronalazimo u slabom imunološkom sustavu.
Parodontitis se najčešće javlja u srednjoj životnoj dobi, mada se sve češće pojavljuje već u ranoj životnoj dobi. Nažalost, većina pacijenata dolazi po pomoć tek kada primijete veliku pomičnost zuba, a tada je bolest već ušla u završnu fazu i teško je dugoročno sačuvati zahvaćene zube.
Postoji li terapija za liječenje parodontitisa
Terapija je dugotrajna i složena, te zahtijeva doživotnu kontrolu postignutih rezultata. Tvrde i meke zubne naslage moraju se mehanički ukloniti sa svih površina i što je potrebno održavati svakih nekoliko mjeseci ultrazvučnim aparatima i ručnim instrumentima.
U težim slučajevima potrebno je pripisati i antibiotsku terapiju, ali samo kao nadopuna mehaničkom čišćenju, a ne kao samostalnu terapiju. Redovite kontrole svakih 3-6 mjeseci ključne su za održavanje postignutih rezultata.
Preduvjet početka terapije trebala bi biti savršena oralna higijena, koju pacijent mora naučiti u ordinaciji, jer je ne može dovoljno kvalitetno provoditi oslanjajući se samo na opću edukaciju koju često nalazimo na letcima. Odličnu čistoću zuba moguće je održavati mekim četkicama i uskim interdentalnim četkicama za čišćenje prostora između zuba. Kao pomoć možemo koristiti tekućine za ispiranje usta.
Svakodnevnim dobrim čišćenjem zuba može se smanjiti upala zubnog mesa te time zaustavi daljnje propadanje parodontnih tkiva. Tek višemjesečnim održavanjem postignutih rezultata može se krenuti u kiruršku korekciju nastalih defekata tvrdog i mekog tkiva, sa funkcionalnog i estetskog stajališta.